PROFITERSKI NACIONALIZAM I OPSJEDNUTOST KOMŠIĆEM

fra Mario Knezović; FOTO: TV Jabuka

Zar mislimo da će po stotine ili tisuće puta ponovljena mantra da Komšić nije moj, tvoj, vaš predsjednik promijeniti stvari? Ispuhat ćemo, potrošit ćemo se na verbalnoj razini i neće nam ostati snage za istinsku borbu za jednakopravnost Hrvata u BiH.

Piše: dr. sc. fra Mario Knezović / fratar.net

Ostajem zapanjen kako hrvatska medijska scena, pa onda i mnogi aktivisti na društvenim mrežama, šire puste izjave što je rekao Željko Komšić, što je rekao Šefik Džaferović. Ako već objavljujete da Komšić nije vaš legitimni predstavnik, te da ga nećete primiti u svoje selo, svoj grad, zašto ga puštate u svoje misli? On je, tako ispada po histeričnim objavama, zaposjeo vaše misli, ušao u vašu domenu razmišljanja, postao je poput dima zloduha član vaše kuće. To je puno gore i opasnije od toga da Komšić prošeta po mjestima gdje većinski žive Hrvati. Ako već ignorirate – ignorirajte do kraja. Uz to, sve te napete i oštre izjave dolaze iz kuhinje bivših komunističkih omladinaca, a sada članova Predsjedništva. Sva trojica su bili komunistički kadrovi, a da su i drugi umjesto njih izabrani sličan im je pedigre. Bivši komunisti i titoisti sad se narodu dokazuju sirovim nacionalizmom. To je, po meni, profiterski nacionalizam bez ikakvih stvarnih učinaka. Pravi nacionalizam je odgovornost, poštenje, žrtva, nekorumpiranost. Pravi nacionalizam je dati ostavku, ostaviti konformizam, ako ti netko ruši vrednote, prava, poštenje, ljudskost.,

Majorizacija od vlastitih vođa

Zar mislimo da će po stotine ili tisuće puta ponovljena mantra da Komšić nije moj, tvoj, vaš predsjednik promijeniti stvari? Ispuhat ćemo, potrošit ćemo se na verbalnoj razini i neće nam ostati snage za istinsku borbu za jednakopravnost Hvata u BiH. Potpuno se slažem kako je Željko Komšić nametnut za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda od birača Bošnjaka. Oni su preglasali volju Hrvata. To znaju ptice na grani i tu treba stati. No, zar volju Hrvata ne preglasava i poništava Andrej Plenković i njegov ministar Lovro Kuščević? Oni preglasavaju 400 000 Hrvata koji su potpisali za referendum. Bošnjaci su preglasali oko 150 000 hrvatskih birača u BiH, a Plenković više od toga. I to je istina. I to je majorizacija od vlastitih vođa!

Postoji li strategija?

Ključno je pitanje za Hrvate u BiH imamo li strategiju? Imao li hrabrosti provjetriti političke redove onih stranaka koje su od Hrvata dobile najviše glasova? Je li moguće da se dogodi da u vlasti u ime Hrvata ne budu uvijek isti ministri koji godinama sjede u raznim foteljama bez velika ili nikakva ploda? Otvoreno pitanje se postavlja i Draganu Čoviću koji je dobio najviše glasova Hrvata: Ima li on snage kao legitimni i legalni predstavnik Hrvata osvježiti svoje okruženje novim, sposobnim, energičnim kadrovima? Jedan uglednik, koji je blizak miljeu HDZ-a, mi reče da to Čović mora učiniti jer se, kao veli, oko njega okupio kadrovski i potrošeni „polu svijet“. Istina je koju ničim ne treba nijekati kako je HDZ dobio povjerenje većinskoga dijela Hrvata u BiH. No, to ne znači da nisu zreli za rekonstrukciju kadra, novi zamašnjak, nove ideje. Potrebna je nova strast na političkoj sceni i nacionalnoj sceni.

Mi smo puno jači nego se misli

Ne bojte se. Jedan narod, kao što je konstitutivni narod Hrvata u BiH, ne smijemo povezivati sa sudbinom jednih izbora. Mi smo puno jači nego se misli. Hrvati Bosne i Hercegovine su narod koji će opstati i unatoč brojnim odlascima – gdje dijelom i politika kumuje – ostati. Uostalom, budimo krajnje iskreni. Ako u protekle četiri godine, kad smo imali predstavnike Hrvate u vlasti, nije sve „procvjetalo“, tako i sada neće ni sve uvenuti.

 

Kategorija: