PITALI STE: Zašto anđeli čuvari ne priskaču u pomoć djeci u smrtnoj opasnosti?

Sve teže razumijem neke stvari. Valjda zato što sam stara i umorna. Ali, kada gledam na televiziji, slušam na radiju ili čitam u novinama o nevinoj djeci koja umiru od ruke ludih ubojica, od nebrige roditelja ili zbog nesreća, često se pitam što sam to u mladosti učila u katekizmu. I što to učim svoje unuke svaku večer dok s njima molim »Anđele čuvaru mili«.

Učili su me na vjeronauku - i ja to tako doživljavam - da je Bog anđele povjerio svakome čovjeku da mu budu čuvari. Svakome jednoga, premda bi ih neki trebali i više. Možda vam se čini smiješnim, ali ja se pitam: Zašto nitko ne spašava djecu iz opasnosti? Kako shvatiti da su djeca poginula u tragedijama imala, sva do jednoga, »anđela čuvara«?

Ne bi li za sve nas bilo lijepo kada bi ti anđeli čuvari doista bdjeli, pa i priskočili u pomoć kada se neko dijete nađe u smrtnoj opasnosti? Možda govorim o utopiji. Znam, Bog ima svoje ciljeve, i to nam se stalno tumači u crkvi, no ja ih doista nekada ne razumijem.

Vjerna čitateljica

Anđeli čuvari na svoja krila ne uzimaju tek rođenu djecu koju roditelji, u svojoj ludosti, bacaju s višekatnica jer ne znaju kako smiriti njihov neutješni, nezaustavljivi, razdražljivi plač. Niti zatvaraju oči djeci kako ona ne bi vidjela sve one grozote kojima smo svakodnevno okruženi, i koje će i njih, vjerojatno, iskvariti.

Anđeli čuvari dijelom su onostranosti, transcendentnoga i nisu »interventne skupine« koje bi djelovale u materijalnom svijetu. Mi još uvijek sanjamo moćne likove, »anđele-junake« koji prelaze iz jednoga svijeta u drugi, poput Supermana ili Čovjeka-pauka.

Možda u tim zahvatima božanske providnosti ipak previše sličimo, ili pak razmišljamo poput starogrčkih dramaturga koji su izmislili »rješenje«: »deus ex machina«. Prema tom »rješenju«, kada je zaplet radnje postao previše kompliciran, s neba ili odnekuda već pojavljivalo bi se božanstvo koje je »odvezivalo čvorove« i rješavalo probleme.

Božansko je svakako prisutno u svijetu, i našem današnjem; no, ne zamjenjuje ono što je ljudsko i u dobru i u zlu. Samo nam daje snage – koju mi kršćani zovemo milost – da prijeđemo na stranu dobra i da postanemo sredstvo toga dobra.