Crkveno sprovođenje samoubojica

 
Obavlja li Crkva sprovod samoubojicama koji su kršteni i je li to uvijek bilo u praksi Crkve?

Čovjek je jedino stvorenje na zemlji kojega je Bog htio radi njega samoga (Gaudium et spes br. 24). Stvoreni je čovjek slika Stvoritelja. Svaki je čovjek plod Božje ljubavi i ljudski je život svet i nepovrjedljiv, jer od samoga svoga početka uključuje Boga s kojim zauvijek ostaje u posebnom odnosu. Samo je Bog jedini Gospodar života od njegova početka do njegova svršetka i zato nitko sebi ne može ni u kojim okolnostima dati pravo i izravno uništiti svoj ili bilo čiji drugi život. Čovjek je sluga Božjega plana i život mu se povjerava kao dragocjeno blago koje se ne smije izgubiti. Božja zapovijed sasvim je jasna: Ne ubij!

 

U skladu s rečenim, svako je ubojstvo i samoubojstvo moralno neprihvatljivo te je prema objektivnom sudu težak nemoralni čin, jer prezire ljubav prema samome sebi i odbacuje apsolutnu vlast Boga nad životom i smrću (usp. Evangelium vitae br. 66).

Činjenica je da ima onih koji na različite načine izvršavaju ubojstvo i čine samoubojstvo. Tko takvomu činu pristupa svjesno, slobodno i voljno, odgovoran je i to mu se računa kao teški grijeh, a ako nedostaje jedna od ove tri odrednice, onda je njegova odgovornost umanjena. U oba slučaja ima onih koji su kršteni. I takve osobe treba dostojanstveno pokopati te Crkva obavlja sprovod i samoubojicama.

Takva praksa nije uvijek bila odobravana crkvenim propisima. Smatralo se da onim osobama koje su svjesno oduzimale sebi život, a na to su upućivale njihove pripremne radnje kao što su nabava sredstava za samoubojstvo ili pak ostavljanje pisma u kojemu dotični obrazlaže razloge toga čina, nije dopušten crkveni sprovod.

Međutim, danas se smatra da u trenutku samoubojstva osoba ipak nije svjesna onoga što čini i upravo iz toga razloga Crkva danas obavlja sprovod krštenima koji oduzimaju sebi život i za njih služi svetu misu. Ovdje treba istaknuti da sprovod nije sakrament kao što su krštenje, krizma, sveta misa i drugi, nego molitva Crkve za pokojne. Teško je dokučiti što se u čovjeku prelomi da posegne za tako teškim činom samoubojstva. Nismo suci i ne smijemo suditi, jer jedino milosrdnom Bogu pripada sud, a mi možemo, i dužni smo moliti za takve i jedni za druge.

(dr. don Alojzije Čondić)
Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”
Foto: Shutterstock.com
preuzeto s www.bitno.net