Pitali ste - BIBLIJA

Što Biblija kaže o kršćanskom postu?

Odgovor: Sveto pismo kršćanima ne naređuje da poste. Ne radi se o nečemu što Bog traži ili zahtijeva od kršćana. U isto vrijeme, Biblija opisuje post kao nešto dobro, korisno i kao nešto što se očekuje. U Djelima apostolskim vidimo da su vjernici postili prije nego bi donijeli neku važnu odluku (Djela 13,4; 14,23). Post i molitva često se povezuju (Luka 2,37; 5,33). Previše često se prilikom posta usredotočava na izostanak hrane.

Međutim, svrha posta trebala bi biti u okretanju naših očiju od stvari ovoga svijeta i usmjeravanju na Boga. Post je jedan od načina na koji Bogu i nama samima možemo pokazati da nam je stalo do odnosa s njim. Post vam pomaže da dobijete novu perspektivu i obnovljeno pouzdanje u Boga.

SEDAM STVARI KOJE BI SVAKI KATOLIK TREBAO ZNATI O KORIZMI

Uskoro ulazimo u korizmeno vrijeme, a evo što bi svaki vjernik trebao znati o ovom milosnom razdoblju.

1. NAZIV

Naziv korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži).

Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.-340.).

2. SMISAO

Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo:

ŠTO UČINITI AKO STE POJELI MESO U PETAK?

Mnogi katolici još uvijek (pogrešno) misle da se od Drugog vatikanskog koncila pravilo o „ribi petkom“ odnosi samo na korizmu, a ne na cijelu godinu

Već sam pisao o tome kako su katolici i dalje dužni uzdržavati se od jedenja mesa na sve petke u godini (ZKP 1249 – 1251) – ili se barem „posvetiti na poseban način molitvi, pobožnosti i činjenju djela milosrđa ili uskratiti sebi nešto“ (ZKP 1249). Međutim mnogi katolici još uvijek (pogrešno) misle da se od Drugog vatikanskog koncila pravilo o „ribi petkom“ odnosi samo na korizmu, a ne na cijelu godinu. Dakle, uz rizik da postanete previše skrupulozni – što biste trebali učiniti ako ste u petak već pojeli pizzu ili burek? Nasreću, postoje mnoga pozitivna rješenja:

DOŠAŠĆE

Došašće je glagolska imenica i nastaje od glagola doći. Uvriježeno je diljem svijeta i ime advent, dolazi od glagola advenio u starom latinskom, a znači isto. Riječ došašće označava vrijeme prije Božića. Ono počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može započeti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Određuje ga blagdan sv. Andrije Apostola. Prva nedjelja nakon tog blagdana je 1. nedjelja došašća. To je vrijeme priprave za Božić. Sastoji se iz dva dijela. Prvi dio traje do 16. prosinca. U tom se prvom dijelu došašća ljudi skruše, kaju, mole i spremaju za svoj konačni susret s Bogom, za sudnji dan. Drugi dio započinje 17. prosinca i završava rođenjem Isusovim, Božićem. U njemu se vjernici pripravljaju za Božji rođendan.

ZAŠTO JE CRKVA PROTIV INSEMINACIJE?

Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji ‘neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno dokinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja

Poštovani, možete li mi objasniti zbog čega je Crkva protiv inseminacije? Jasno mi je zašto je protiv umjetne oplodnje, ali molim Vas i za objašnjenje oko dijela koji se odnosi na inseminaciju. Osobno me interesira odgovor, s obzirom na to da sam u braku 4 godine i u tom periodu pokušavamo imati dijete. Nažalost prije 2 godine sam imala izvanmaterničnu trudnoću, te mi je nedavno liječnik preporučio da pokušamo s inseminacijom. Hvala unaprijed na odgovoru, Natalija.

Poštovana Natalija,

Koji je smisao trostrukog znaka križa koji stavljamo na čelo, usta i prsa prije čitanja Evanđelja?

Podrijetlo znaka križa na čelu i srcu dolazi iz Francuske ili Njemačke, te se u rimskoj liturgiji pojavljuje vjerojatno negdje između 800. i 1000. godine. Znak križa na usnama dodaje se dosta kasnije, no nije poznato kada je točno ušlo u liturgiju.

Pitanje: Koje je značenje i smisao trostrukog znaka križa koji svećenik i vjernici stavljaju na čelo, usta i prsa prije čitanja evanđelja tijekom svete mise, i kako je taj znak nastao.

Odgovor: Stavak 134. općih uredbi Rimskog misala spominje da ljudi čine ovu gestu zajedno sa svećenikom. Piše ovako:

‘Bog je glavni autor Biblije’ – što to zapravo znači?

Poznato je da su Bibliju napisali ljudi. Kako možemo sa sigurnošću znati da je u njoj sadržana Božja poruka i da je sve u njoj istinito? Kako znati koja je Biblija prava, kad danas postoje razni prijevodi Biblije?

Točno je da su biblijske spise napisali ljudi. Ali ti pisci – predaja ih naziva svetim piscima – pišući Bibliju, bili su pod posebnim Božjim utjecajem, tj. nadahnuti od Boga. Upravo zato je Sveto pismo od Boga nadahnuto, u njemu nam sam Bog progovara i ono se s pravom zove Božjom riječju. U Bibliji je na više mjesta izraženo temeljno uvjerenje da su knjige Svetoga pisma od Boga nadahnute, da njihovi autori nisu, dakle, govorili sami od sebe, nego su govorili Duhom Svetim poneseni od Boga (2 Tim 3,14–16; 2 Pt 1,19–21).

Odmarati se jedanput u tjednu

Kako za vas počinje nedjelja? Glazbom s radija, stihom iz pjesmarice ili molitvom? Nedjeljnim izdanjem Večernjaka ili Biblijom? U Knjizi Izlaska u Bibliji stoji: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota (šabat), počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga…” Kada je Bog Mojsiju na gori Sinaju dao ploče Zakona, četvrta je zapovijed glasila: “Svetkuj subotu – šabat!”

Kakav je to prijevod Novoga zavjeta?

PITALI STE: Kakav je to prijevod Novoga zavjeta?

pitalisteDošla mi je u ruke knjiga: »Novi zavjet. Suvremeni prijevod. Ogledno izdanje«, u izdanju Svjetskoga biblijskog prevodilačkog centra, pa sam, čitajući je, ostao zbunjen nekim izričajima koji mi se čine čak netočnima. Možete li mi odgovoriti kakav je to prijevod Novoga zavjeta? Vrijedi li i dalje obveza za katoličke vjernike da se služe Svetim pismom koje je objavljeno s odobrenjem crkvenih vlasti?

Čitatelj

Dobro ste zapazili da izdanje Svjetskoga biblijskog prevodilačkog centra (skraćeno: SBPC), kojemu je središnjica u Texasu (SAD), zaslužuje kritički osvrt. Prevoditelji (koji su iz nepoznatoga nam razloga ostali bezimeni) htjeli su – kako su sami napisali u predgovoru – tim prijevodom Novoga zavjeta dati »točnu i cjelovitu poruku grčkog izvornog teksta u jednostavnom obliku, uz zadržavanje pune jasnoće i razumljivosti«. Međutim, taj prijevod to nije ostvario: on nije ni točan ni cjelovit, nego na mnogim mjestima proizvoljan. On je ne samo prevratnički udar na sam biblijski tekst nego i na hrvatski jezik. Uz dva izvrsna hrvatska prijevoda Novog zavjeta: Novi zavjet, preveli bibličari Bonaventura Duda i Jerko Fućak (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1973), dosada objavljeno nekoliko izdanja, i Novi zavjet, preveo Ljudevit Rupčić (Ziral, Mostar, 2000), ovaj je prijevod ponižavanje biblijskog teksta i osiromašivanje hrvatskoga jezika. Ne radi se uopće o suvremenom prijevodu, nego o iskrivljivanju već postojećih dobrih hrvatskih prijevoda Novoga zavjeta. Uzmimo npr. ulomak iz Lukina evanđelja koji smo čitali ovih božićnih dana o navještenju Isusova rođenja (Lk 1, 26-38). 26Elizabeta je bila u šestom mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret. Tako prevodi SBPC iz Texasa. Prva polovica ovog retka ne postoji u grčkom izvorniku; njega su prevoditelji izmislili. Grčki izvornik u hrvatskom prijevodu glasi: U šestom mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret. Tako su točno i lijepo hrvatski preveli Duda i Fućak (skr. DF). U izvorniku uopće nema sintagme »Elizabeta je bila u šestom mjesecu trudnoće«. To je nepotrebni dodatak. A, zanimljivo, izostavljaju riječ imenom u sintagmi »galilejski grad imenom (grč. onoma) Nazaret«. U grčkom izvorniku je pasivni oblik: anđeo Gabriel bi poslan... Kad su prevoditelji već htjeli biti različiti od DF i Rupčića (R), a imaju inače težnju kvariti hrvatski jezik, zašto nisu ovdje uporabili pasivni oblik? Očigledno, nisu pogledali grčki izvornik. 27... k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidova roda. Nije točno prevedeno. Djevica nije bila zaručena za čovjeka (grč. anthropos), nego za muža (grč. andri). Imenica čovjek obuhvaća muškarca i ženu i dijete. Zašto ovdje praviti nasilje nad izvornikom i nad hrvatskim jezikom? Josip je prema novom »suvremenom prijevodu« SBPC iz Texasa iz Davidova roda. Prema grčkom izvorniku on je bio iz doma Davidova (grč. eks oikou David), kako uredno prevodi DF i R. Svatko tko poznaje SZ, zna što je »dom Davidov«. Djevojka se zvala Marija. Tako prevodi SBPC iz Texasa. DF prevodi a djevica se zvala Marija, što je točno prema grčkom izvorniku. U grčkom izvorniku stoji riječ »parthenos«, a to hrvatski znači »djevica«. Vjernici dobro znaju da biblijska i sva kršćanska predaja Mariju drži »djevicom«, osim nekih sekta proizišlih iz kršćanstva. Tim falsifikatom odali su se prevoditelji iz kojega su oni roda: oni su očito pripadnici neke sljedbe ili sekte kršćanskoga podrijetla koja Mariju izbjegava nazivati »djevicom«. Pozdravljam te, Gospodin je s tobom. On ti iskazuje veliku milost (Lk 1,28). To je vrlo neobično za vjerničke uši, pogotovu za uši onih vjernika koji svakodnevno mole »Zdravo Marijo, milosti puna...« Međutim, budući da prevoditelji ne pripadaju takvim vjernicima, oni ne znaju da se Mariju pozdravlja i onim pozdravom koji u nekih naših suvremenika zvuči socijalistički: »Zdravo!« Pozdrav »zdravo« je tradicionalni hrvatski pozdrav koji odgovara hebrejskom šalom, odnosno grčkom haire. Zašto iskrivljivati izvornik? Očito, da bude različit od DF. Osim toga, izraz »pozdravljam te« ne izriče ono što izriče kratki pozdrav »zdravo«. I nije to uobičajeni hrvatski pozdrav. I u tom su retku prevoditelji upotrijebili nešto što u izvorniku ne postoji u takvom obliku: On ti iskazuje veliku milost. Odakle to prevoditeljima da tako proizvoljno mijenjaju izvorni tekst? 29 No nju su ove riječi uznemirile... Uopće nisu te riječi Mariju uznemirile, nego točno prema izvorniku: »Na tu se riječ ona smete...«, kako prevode DF, uvijek vjerni grčkom izvorniku i s izvrsnim osjećajem za hrvatski jezik (he de epi to logo dietarahthe)... Osnovno je pravilo za biblijske prevoditelje da trebaju prevoditi s hebrejskog ili grčkog izvornika točno i jezično lijepo. Iz ovih nekoliko redaka razvidno je u kojoj je mjeri ovaj prijevod suvremen i točan. Oni ne stvaraju ni bolji ni suvremeniji biblijski prijevod, nego iskrivljuju prijevode koje već imamo u našoj hrvatskoj biblijskoj baštini u daleko boljem i točnijem obliku. Žele li to članovi neke sekte osim novca još i osiromašivati hrvatski jezik i kvariti inače dobre hrvatske prijevode Novoga zavjeta? Sve naše vjernike valja upozoriti da ne nasjedaju prijevodima Biblije koji se predstavljaju bilo u Hrvatskoj bilo u Bosni i Hercegovini kao novi i suvremeni hrvatski (ili bosanski, ili bošnjački) prijevodi koje priređuju razni anonimni subjekti, nego posegnu za službenim, od Crkve, odobrenim prijevodima Biblije koje su načinili stručnjaci bibličari i književnici. Za vjernike katolike valja pravilo da ne čitaju prijevode Biblije koji nisu od Crkve odobreni. Biblijski prijevodi odobreni od Crkve redovito imaju na prvoj ili drugoj stranici bilješku »imprimatur« ili »s dozvolom crkvenih vlasti« ili sličan izraz koji znači dozvolu prijevoda od strane crkvenih vlasti (ili je izdavačka kuća u kojoj izlazi biblijski prijevod crkvena ustanova, kao Kršćanska sadašnjost ili Glas Koncila).

 

Poštuje li Biblija žene i muškarce jednako?

PITALI STE: Poštuje li Biblija žene i muškarce jednako?

pitalisteU evanđelju čitamo kako je Isus čudesno umnožio kruhove i nahranio 5.000 ljudi. Prema Jeruzalemskoj Bibliji »jelo je 5.000 muškaraca«. Pitam se zašto su spomenuti samo muškarci. Valjda je bilo i žena, pa su i one jele! Ivan Evanđelista Šarić, koji je »preveo Bibliju iz izvornog teksta« (Sarajevo, 1942.), izričito kaže u toj točci da je »bilo pet tisuća ljudi«.

Mislim da bi bilo dobro da se u novom prijevodu Biblije prihvati Šarićeva formulacija o 5.000 ljudi, tako da žene, naročito one s feminističkim sklonostima, ne budu žalosne i razočarane da se spominju samo muškarci.

N. Š.


U hrvatskom prijevodu Novoga zavjeta dr. Ljudevita Rupčića, kojega je 1994. godine u cjelovitom prijevodu Biblije objavila Kršćanska sadašnjost, samo se na jednome novozavjetnom mjestu »pravi razlika« između »ljudi« i »žena«: »A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece« (Mt 14,21). Na druga tri mjesta, spominje se »pet tisuća ljudi što su jeli« (Mk 6,44; Lk 9,14; Iv 6,10b). Latinski, tj. grčki izvornik kod evanđelista Mateja i Marka imaju genitiv plurala »virorum«, odnosno »andres«, dok kod evanđelista Luke i Ivana imamo »viri« odnosno »andres« što na tim jezicima doista znači »muškaraca«.

Treba reći da se u Novome zavjetu s jedne strane, kako nam tumače bibličari, iznosi tvrdnja da u Kristu nema razlike između muškarca i žene (Gal 3,28). Naime, u Isusovoj okolini djelovale su i žene, a u zajednicama su imale značajne službe. S druge pak strane, upozoravaju, naglašena je ljestvica: Bog - muškarac - žena (1 Kor 11,3-9), kao nastavak starozavjetnog nazora i obzirnosti prema okolini. Žena je »radi muškarca«, a on joj je »glava«. Doduše, i u vezi s time jasno se govori da »u Gospodinu« niti je žena nezavisna od muža, niti muž od žene (1 Kor 11,11), ali to nije imalo odlučujući utjecaj u kasnije doba. Naime, nakon što je Krist posvetio dostojanstvo žene, ona u kršćanstvu postaje sve više pratilja muškarcu, nije »niže biće«, već se potvrđuje temeljna jednakost obaju spolova. »Nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu«, piše sveti Pavao u Poslanici Galaćanima (3,28).

Ipak, premda je podjela na spolove uz pomoć vjere nadiđena, ona se ponovno javlja u životnom tijeku i nameće se u konkretnom životu društva i Crkve u kojoj danas prevladava spoznaja da smo svi, bez obzira na spol, jednaki i ravnopravni u dostojanstvu osoba (GS 9).

Uvjereni smo da i suvremeni prijevodi biblijskih tekstova u obzir uzimaju upravo takvo shvaćanje koje izražava nauk da smo svi stvoreni na sliku Božju, »iste naravi i istog porijekla« i jer svi, od Krista otkupljeni, imamo isti poziv i isto božansko određenje, treba sve više i više priznavati temeljnu jednakost sviju, tamo gdje to još nije dovoljno jasno ili ostvareno (GS 29).

 

Stranice