Poslanica Efžanima Glava 4 - Biblija Online

1
Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
2
Podnosite jedni druge u ljubavi;
3
trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!
4
Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
5
Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
6
Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
7
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
8
Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.
9
Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju?
10
Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
11
On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje
12
da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova
13
dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
14
da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.
15
Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,
16
od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
17
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:
18
zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
19
Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
20
Vi pak ne naučiste tako Krista,
21
ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu:
22
da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast,
23
a obnavljati se duhom svoje pameti
24
i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
25
Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.
26
Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom
27
i ne dajite mjesta đavlu.
28
Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.
29
Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.
30
I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!
31
Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!
32
Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.