1. poslanica Korinćanima Glava 13 - Biblija Online

1
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
3
I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
4
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
9
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
10
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
12
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.